Peticija upućena: VIJEĆU EUROPE
Zaustavite čedomorstvo!
Zaustavite čedomorstvo!
Tijekom postupka abortusa nakon 20 tjedna trudnoće u mnogim slučajevima se dogodi rađanje živog djeteta. Tu djecu se najčešće ostavlja da umru bez da im se pruži pomoć. Ona se satima muče očajnički pokušavajući samostalno disati. Ponekad ih ubijaju smrtonosnom injekcijom ili gušenjem, a nakon što umru, bacaju ih u organski otpad.
19. studenog Povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava obavijestio je javnost kako smatra da praksa infanticida ne spada u njegovu nadležnost i odbija primiti predstavnike nevladinih udruga koji ga žele informirati o ovom pitanju. U srpnju ove godine Vijeće ministara Vijeća Europe također nije željelo donijeti odluku o ovom pitanju. Uputite poziv Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe da osudi ovu nehumanu praksu.
1. studenog četiri nevladine organizacije (Međunarodni katolički ured za djecu, Svjetska unija katoličkih ženskih organizacija, Federacija katoličkih obiteljskih udruga Europe i Europski centar za pravo i pravdu) tražile su sastanak s gospodinom Nilsom Muižnieksom, Povjerenikom Vijeća Europe za ljudska prava kako bi mu uručile dokument u kojem se razotkriva što se događa s djecom koja su rođena živa tijekom izvođenja postupka abortusa.
Podaci su potkrijepljeni službenim podacima i svjedočanstvima primalja. U zaključku studije koja je objavljena u znanstvenom časopisu za opstetriciju i ginekologiju (British Journal of Obstetrics and Gynaecology) navodi se da je stopa preživljavanja kod djece koja se rode s navršena 23 tjedna gestacije 10%.
Ostaviti neku od njih da umru bez da im se pruži pomoć ili ih ubijati samo zato što su neželjena je neljudski. Iz tog razloga su predstavnici nevladinih udruga tražili sastanak s Povjerenikom kako bi ga informirali o ovoj praksi te su namjeravali od njega zatražiti da ponovno istakne da sva ljudska bića koja se rode imaju jednako pravo na život i zaslužuju odgovarajuću i potrebnu njegu i zdravstvenu skrb, bez diskriminacije u svezi s okolnostima njihova rođenja, a sukladno njihovim priznatim ljudskim pravima.
Međutim, Povjerenik je odbio primiti predstavnike tih nevladinih organizacija tvrdeći kako ta pitanja nisu u njegovoj nadležnosti”. 15. siječnja ipak je zauzeo jasnu poziciju u javnosti protiv spolno uvjetovanog abortusa, zahtijevajući da se takva praksa zabrani. Povrh toga, u Međunarodnoj konvenciji o pravima djeteta, čiju 25-tu godišnjicu donošenja ove godine slavimo, stoji da „svako dijete, zbog svoje fizičke i psihičke nezrelosti, treba posebnu njegu i zaštitu, uključujući i odgovarajuću pravnu zaštitu, prije i nakon rođenja.”
Još prošlog srpnja, nakon postavljenog zastupničkog pitanja, Vijeće ministara Vijeća Europe, koje okuplja vlade 47 zemalja članica, nije se uspjelo složiti u vezi mjera koje je potrebno poduzeti „kako bi se zabranilo da se fetusima koji prežive abortus uskraćuje zdravstvena skrb na koju imaju pravo kao –živorođena ljudska bića- sukladno Europskoj konvenciji o ljudskim pravima?”.Neke vlade, zbog straha od preispitivanja legalnosti abortusa u poodmakloj trudnoći, odbijaju javno priznati da ova novorođenčad ima svoja prava.
Odbijanje Povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava i nesposobnost Vijeća ministara da potvrdi da svako novorođenče ima pravo na život i zdravstvenu skrb je zaprepašćujuća; pokazuje prešutno odobravanje čedomorstva i nehumanog postupanja prema novorođenčadi.
Ostaje još parlamentarna skupština Vijeća Europe koja možda ima hrabrosti suočiti se s ovim pitanjem i ispraviti propuste Povjerenika i Vijeća ministara.
U tu svrhu, Europski centar za pravo i pravdu (ECLJ) službeno će iznijeti ovo pitanje pred Parlamentarnu skupštinu, sukladno važećoj proceduri koja se odnosi na peticije, (pravilo 65 Poslovnika skupštine). Ova procedura omogućuje svakom građaninu da od Predsjednika i Ureda Parlamentarne skupštine zatraži da se to pitanje stavi na dnevni red.
Kako bi ovo pitanje dobilo na težini pred Parlamentarnom skupštinom Vijeća Europe, ECLJ poziva sve da se pridruže ovoj peticiji kako bi javno razotkrili i zaustavili sve oblike nehumane prakse prema novorođenčadi.