HDZ-ov ZASTRAŠUJUĆI PRIJEDLOG
Saboru RH: Obranite slobodu govora u Hrvatskoj!
Saboru RH: Obranite slobodu govora u Hrvatskoj!
HDZ-ova vlada donosi zakon kojim će nam odrediti što i kako možemo govoriti u javnosti.
HDZ prijedlogom Zakona o elektroničkim medijima (ZEM) nastavlja s provođenjem rodne ideologije i istovremeno želi u potpunosti začepiti usta svima koji žele iznijeti svoje kritičko mišljenje na tu ili bilo koju drugu temu.
Plenkovićeva vlada nastavlja s uvođenjem rodne ideologije u pravni sustav RH protuustavno.
Uvođenjem pojma “rodnog identiteta” HDZ želi dati pravnu težinu subjektivnom osjećaju neke osobe koja se može osjećati kao žena iako je muškog spola ili kao muškarac iako je ženskog spola ili kao jedan od 76 rodova o kojima aktivisti rodne ideologije trenutno govore!
Prema novom ZEM-u može biti tužena svaka osoba koja muškarcu koji se osjeća kao žena ili neki drugi rod kaže da je on zapravo muško!
Zakon čak 5 puta spominje pojam rodnog identiteta i želi taj subjektivni osjećaj pojedinca izjednačiti s rasom, bojom kože, spolom, jezikom i vjeroispoviješću.
HDZ-ova vlada ne staje na uvođenju verbalnog delikta za iznošenje očitih bioloških istina i kritičkog mišljenja već u novom zakonu nastavlja aktivno financiranje rodne propagande našim novcem!
U članku 71. kaže da će se poticati: proizvodnja i objavljivanje audiovizualnih i radijskih projekata, programa i sadržaja za (...) poticanje svijesti o ravnopravnosti rodnih identiteta i spolnoj orijentaciji.
"Govor mržnje" o kojem vlada govori, ne postoji u našem pravnom sustavu i kao pojam ga je nemoguće jasno definirati.
Tako se njime opisuje zaista neprikladan govor, prekršajna i kaznena djela poput poziva na nasilje prema pojedincima i skupinama, no sve češće ga se koristi kako bi se ušutkala i diskreditirala kritika ili suprotan stav o osjetljivoj temi.
Hrvatska vlada prijedlog ovog totalitarističkog zakona koji praktički zabranjuje bilo kakav oblik komentiranja kako na društvenim mrežama tako i na portalima i internetskim stranicama opravdava “usklađivanjem s medijskim odredbama EU” kao da bi to bila garancija demokracije.
S druge pak strane, Poljska, također članica EU, poučena gorkim iskustvom totalitarističke prošlosti donijela je zakon koji osigurava poštivanje prava njenih građana na društvenim mrežama i onemogućuje uklanjanje objava ili blokiranje profila po vlastitom nahođenju vlasnika društvenih platformi.
Naravno to se ne odnosi na sadržaje kojima se krše poljski zakoni - poput dječje pornografije ili promidžba drugog ilegalnog sadržaja.
Za razliku od poljskog, HDZ-ov prijedlog zakona zamjenjuje teze i ne štiti pravo na slobodu govora već nameće cenzuru.
Velik dio cenzure koja se odvija na društvenim mrežama, a i u medijima, nema nikakve veze s ilegalnim sadržajem već s mišljenjima i stavovima koji štite obitelj, pravo na život i izražavanje vjerskih istina ili svjetonazora u javnom prostoru.
ZEM čeka glasovanje saborskih zastupnika. Na njima je povijesna odgovornost!
Demokraciju smo platili životima, a ako ne zaustavimo ZEM izgubit ćemo je potezom pera hrvatskih političara.
Zaustavimo uvođenje novog drakonskog verbalnog delikta i totalitarne ideologije!
21-1-2021
----
Complete your signature
Sada potpišite peticiju!
Zaustavite zakon koji ubija slobodu govora
n/r Zastupnici, Sabor Republike Hrvatske
Zaprepašten/a sam činjenicom, da hrvatska Vlada prijedlogom novog Zakona o elektroničkim medijima preuzima ulogu moralnog arbitra među građanima te želi prekršajno kažnjavati ‘nepodoban govor’ građana!
Opća deklaracija o ljudskim pravima UN-a koju se Hrvatska obvezala poštovati kaže:
Članak 19.
"Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice."
Predložene odredbe Zakona o elektroničkim medijima su nejasne, neprecizne, otvorene širokim interpretacijama, zloporabama i pogubne za slobodu mišljenja i izražavanja.
Zato je ovaj prijedlog zakona suprotan i članku 38. Ustava RH koji jamči slobodu izražavanja i mišljenja te zabranjuje cenzuru.
Protivan je i članku 40. Ustava RH koji glasi: “Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.”
Posljedično njegovo bi izglasavanje i provedba bili kažnjivi i po čl. 127 Kaznenog zakona koji propisuje kažnjivost povrede slobode mišljenja i izražavanja misli.
Prijedlog zakona nedopušteno i neosnovano proširuje strogi okvir kojim Ustav u čl. 39. definira uvjete iznimnih ograničenja slobode govora.
Predlagatelj nastavlja s uvođenjem u hrvatski pravni sustav 'rodnog identiteta' kao novog prava, koji to ni po svojoj prirodi ne može biti - i to mimo Ustavom propisanog postupka uvođenja novih i razrade postojećih prava. Taj postupak je propisan člankom 82. i 83. Ustava i obvezuje zakonodavca na donošenje organskog zakona pri razradi i uvođenju novih prava.
S tim u vezi upućujem vas na obvezujuću odluku Ustavnog suda i popratno pojašnjenje: odluka Ustavnog suda br.: U-I-2566/2003, U-I-2892/2003 od 27. studenoga 2003. godine.
Iz navedenog je jasno kako je predlagatelj protuustavno i protupravno predložio odredbe koje jasno promoviraju rodnu ideologiju kroz 'pravo' na ‘rodni identitet’.
Rodna ideologija nespojiva je sa znanošću, te s moralom i vrijednostima koje dijeli velika većina hrvatskih građana.
Općenito iz prijedloga zakona je razvidno kako predlagatelj želi svu komunikaciju građana nepotrebno, nerazumno i nesrazmjerno regulirati zakonskim odredbama, a što je izravni napad na osobne slobode građana za što se čovječanstvo borilo vjekovima.
Posebno ističem kako Ustav jamči i pravedni sudski postupak. Primjenom ovakvog zakona, predlagatelj posao sudova prebacuje na nakladnike i vlasnike sredstva za komuniciranje. Pri čemu oni postaju, kako bi se spasili od drakonskih prekršajnih kazni koje zakon predviđa, i ‘sudovi’ i cenzori.
Kada bi se ovaj prijedlog zakona u ovom trenutku proveo, trebali bi ugasiti sve medije i druga sredstva društvene komunikacije za građane.
Dok je Poljska, također članica EU, poučena gorkim iskustvom totalitarnih režima, nedavno donijela zakon koji osigurava poštivanje prava njihovih građana na društvenim mrežama i onemogućuje uklanjanje njihovih objava ili blokiranje profila po vlastitom nahođenju vlasnika društvenih platformi, hrvatski prijedlog zakona zamjenjuje teze i upravo nameće cenzuru hrvatskih građana.
Naravno sloboda govora se ne odnosi na sadržaje kojima se krše zakoni - poput dječje pornografije ili promidžba drugog ilegalnog sadržaja. No to je već regulirano postojećim zakonodavstvom Republike Hrvatske.
Zato, od hrvatskih saborskih zastupnika, tražimo zaštitu prava na slobodu govora kao demokratskog instituta te pravne i civilizacijske stečevine, u koju se, bez nužne potrebe i izvan Ustavom strogo definiranih okvira, ne smije zadirati.
Ustav Republike Hrvatske kaže:
Članak 20.
"Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom."
te
Članak 82.
"Zastupnici glasuju osobno."
Na vama je povijesna odgovornost.
Slobodu i demokraciju smo platili životima, ne brišite ih u sekundi, jednostavnim pritiskom svoje glasačke tipke.
S poštovanjem,
Zaustavite zakon koji ubija slobodu govora
n/r Zastupnici, Sabor Republike Hrvatske
Zaprepašten/a sam činjenicom, da hrvatska Vlada prijedlogom novog Zakona o elektroničkim medijima preuzima ulogu moralnog arbitra među građanima te želi prekršajno kažnjavati ‘nepodoban govor’ građana!
Opća deklaracija o ljudskim pravima UN-a koju se Hrvatska obvezala poštovati kaže:
Članak 19.
"Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice."
Predložene odredbe Zakona o elektroničkim medijima su nejasne, neprecizne, otvorene širokim interpretacijama, zloporabama i pogubne za slobodu mišljenja i izražavanja.
Zato je ovaj prijedlog zakona suprotan i članku 38. Ustava RH koji jamči slobodu izražavanja i mišljenja te zabranjuje cenzuru.
Protivan je i članku 40. Ustava RH koji glasi: “Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.”
Posljedično njegovo bi izglasavanje i provedba bili kažnjivi i po čl. 127 Kaznenog zakona koji propisuje kažnjivost povrede slobode mišljenja i izražavanja misli.
Prijedlog zakona nedopušteno i neosnovano proširuje strogi okvir kojim Ustav u čl. 39. definira uvjete iznimnih ograničenja slobode govora.
Predlagatelj nastavlja s uvođenjem u hrvatski pravni sustav 'rodnog identiteta' kao novog prava, koji to ni po svojoj prirodi ne može biti - i to mimo Ustavom propisanog postupka uvođenja novih i razrade postojećih prava. Taj postupak je propisan člankom 82. i 83. Ustava i obvezuje zakonodavca na donošenje organskog zakona pri razradi i uvođenju novih prava.
S tim u vezi upućujem vas na obvezujuću odluku Ustavnog suda i popratno pojašnjenje: odluka Ustavnog suda br.: U-I-2566/2003, U-I-2892/2003 od 27. studenoga 2003. godine.
Iz navedenog je jasno kako je predlagatelj protuustavno i protupravno predložio odredbe koje jasno promoviraju rodnu ideologiju kroz 'pravo' na ‘rodni identitet’.
Rodna ideologija nespojiva je sa znanošću, te s moralom i vrijednostima koje dijeli velika većina hrvatskih građana.
Općenito iz prijedloga zakona je razvidno kako predlagatelj želi svu komunikaciju građana nepotrebno, nerazumno i nesrazmjerno regulirati zakonskim odredbama, a što je izravni napad na osobne slobode građana za što se čovječanstvo borilo vjekovima.
Posebno ističem kako Ustav jamči i pravedni sudski postupak. Primjenom ovakvog zakona, predlagatelj posao sudova prebacuje na nakladnike i vlasnike sredstva za komuniciranje. Pri čemu oni postaju, kako bi se spasili od drakonskih prekršajnih kazni koje zakon predviđa, i ‘sudovi’ i cenzori.
Kada bi se ovaj prijedlog zakona u ovom trenutku proveo, trebali bi ugasiti sve medije i druga sredstva društvene komunikacije za građane.
Dok je Poljska, također članica EU, poučena gorkim iskustvom totalitarnih režima, nedavno donijela zakon koji osigurava poštivanje prava njihovih građana na društvenim mrežama i onemogućuje uklanjanje njihovih objava ili blokiranje profila po vlastitom nahođenju vlasnika društvenih platformi, hrvatski prijedlog zakona zamjenjuje teze i upravo nameće cenzuru hrvatskih građana.
Naravno sloboda govora se ne odnosi na sadržaje kojima se krše zakoni - poput dječje pornografije ili promidžba drugog ilegalnog sadržaja. No to je već regulirano postojećim zakonodavstvom Republike Hrvatske.
Zato, od hrvatskih saborskih zastupnika, tražimo zaštitu prava na slobodu govora kao demokratskog instituta te pravne i civilizacijske stečevine, u koju se, bez nužne potrebe i izvan Ustavom strogo definiranih okvira, ne smije zadirati.
Ustav Republike Hrvatske kaže:
Članak 20.
"Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom."
te
Članak 82.
"Zastupnici glasuju osobno."
Na vama je povijesna odgovornost.
Slobodu i demokraciju smo platili životima, ne brišite ih u sekundi, jednostavnim pritiskom svoje glasačke tipke.
S poštovanjem,
