CitizenGO logo

Norveškoj socijalnoj službi: Prestanite s religijskim progonom kršćanskih obitelji

pobjeda
Norveškoj socijalnoj službi: Prestanite s religijskim progonom kršćanskih obitelji
petition author imageCitizenGO - Pokrenuo/la ovu peticiju Minister of Children - Equality and Social Inclusion Solveig Horne - 2015/12/09

Norveška socijalna služba (Barnevernet) 16. studenoga uzela je svo petero djece bračnom paru Ruthi i Mariusu Bodanriu.


Marius, rumunjski državljanin i Ruth Johannes, norveška državljanka, prije 10 godina su odlučili preseliti iz Rumunjske u Ruthino rodno mjesto u Norveškoj kako bi zasnovali obitelj.


Optužba pod kojom su im djeca oduzeta uključuje kršćansku indoktrinaciju i radikalizaciju i tjelesno kažnjavanje (udaranje po stražnici). Nakon višesatnog ispitivanja od strane norveških vlasti, roditelji Ruth i Marius su pušteni na slobodu bez zapisnika koji bi opravdao optužbe o tjelesnom kažnjavanju, međutim djeca im nisu vraćena.


Prije više od mjesec dana, 16. studenoga, norveška socijalna služba (Barnevernet), odvela je dvije najstarije kćeri, bez znanja roditelja Ruth i Mariusa Bodanriu, iz škole na nepoznato mjesto. Nakon toga dužnosnici su zajedno s policijom posjetili njihovu obiteljsku kuću i odveli dva mlađa sina.


Prema navodima internetske stranice “STOP BARNEVERNET” socijalna služba je sljedeći dan, 17. studenoga, odvela i peto dijete, dojenče, uz obrazloženje kako Ruth predstavlja opasnost za vlastitu bebu, jer je tijekom ispitivanja, dan prije, većinu vremena plakala shrvana događajima.


Socijalna služba je djecu razdvojila i smjestila u dvije udomiteljske obitelji, a roditeljima su javili kako su se djeca dobro integrirala, te da im roditelji ne nedostaju. Tek kad je obiteljski odvjetnik, nekoliko dana nakon što su djeca odvedena a roditelji ispitani, došao do dokumenta koji govore o optužbi, Ruth i Marius su saznali zbog čega su im djeca oduzeta. U dokumentu stoji kako su, između ostalog, optuženi za "radikalno kršćanstvo“ i tjelesno kažnjavanje (udaranje po stražnjici).


Čak i ako su optužbe za tjelesno kažnjavanje istinite, norveška socijalna služba je, kako i sama kaže na svojim internetskim stranicama, dužna prvo ponuditi pomoć i podršku roditeljima u brizi o djeci. Ukoliko te mjere ne urode željenim plodom, a problemi s roditeljima se pokažu nepremostivi, djecu je moguće preseliti iz roditeljske kuće na kraće ili duže vrijeme.


U ovom slučaju prva dužnost socijalne službe za pružanje pomoći roditeljima Bodanriu očito je izostavljena. Najmlađi sin, beba od 3 mjeseca, bio je čak podvrgnut rendgenu i CT-u koji nisu pokazali nikakve znakove fizičkog kažnjavanja, stoji na rumunjskoj interentskoj stranici "Popas pentru suflet" koja prenosi izjavu Daniela Bodnariua, Mariusova brata.


U posljednjih nekoliko godina u Norveškoj su se već događali slični slučajevi u kojima ruka zakona kroz drastične i neprikladne korake uništava obitelj, ali ovo je prvi put da su djeca uzeta na vjerskoj osnovi. Norvežani ogorčeni na Socijalnu službu koja „krade“ njihovu djecu organizirali su u svibnju 2015. prosvjed na ulicama Osla.


Drastičano i neprikladano regiranje države zbog vjerskog odgoja djece je zastrašujuće te OZBILJNO UGROŽAVA LJUDSKA PRAVA: pravo na slobodu vjeroispovijesti te pravo i odgovornost roditelja na odgoj djece.


U tom kontekstu, pozivamo norveško ministarstvo za djecu da odmah vrati djecu obitelji Bodnariu njihovim roditeljima.

34,208 potpisa.

Prestanite s religijskim progonom kršćanskih obitelji

Poštovana ministrice Solveig Horne,


Poštovana visoka predstavnice za vanjske poslove i sigurnosnu politiku gđo. Mogerini,


Prema više medijskih izvještaja, Socijalna služba (the Barnevernet) uzela je roditeljima petero djece (uključujući i dojenče) zbog navodno „kršćanskog radikalizma i indoktrinacije“, osim toga bili su optuženi i za tjelesno zlostavljanje ((lupanje po stražnjici). Nakon višesatnog ispitivanja su oslobođeni bez zapisnika ili drugog dokumenta koji bi opravdao optužbe o tjelesnom kažnjavanju, međutim djeca im nisu vraćena.


Norveška socijalna služba na svojim internetskim stranicama objašnjava kako je njezina prva dužnost ponuditi pomoć i podršku roditeljima u brizi za njihovu djecu. Ukoliko te mjere ne urode željenim plodom, a problemi s roditeljima se pokažu nepremostivi, djecu je moguće preseliti iz roditeljske kuće na kraće ili duže vrijeme.


U ovom slučaju prva dužnost socijalne službe za pružanje pomoći roditeljima Bodanriu je izostavljena. Umjesto toga norveška socijalna služba fokusirala se na religijski odgoj djece kao nepremostivi problem zbog kojeg je bilo potrebno udaljiti djecu od roditelja i to bez njihovog znanja.


Sama ideja, reagiranja države na tako drastičan i neprikladan način zbog religijskog odgoja djece je zastrašujuća. To je oblik vjerskog progona na koji treba službeno reagirati te ako se pokaže potrebnim i sankcionirati.


Također pozivamo Vas da djecu obitelji Bodnariu vratite odmah njihovim roditeljima.


*******


Dear Norwegian Minister for Children, Ms Solveig Horne,


Dear High Representative of the Union for Foreign Affairs and Security Policy, Ms Federica Mogherini,


Recent reports pertaining to the treatment of the Bodnariu Family by Norway's Child Welfare Service are distressing.


According to several media reports, Norway's Child Welfare Service, the Barnevernet, removed the family's five children (including a nursing baby) from their parents, alleging, "Christian radicalisation and indoctrination." Also alleged against them was the discipline of their children by spanking, which is forbidden in Norway.But, after the parents, Ruth and Marius, were detained and interrogated for several hours by authorities, they were set free. And, no documentation of abuse or otherwise has ever been levelled against the Bodnariu parents.


The Child Welfare Service of Norway's own website states the following: "The Child Welfare Services’ first duty is to provide help and support to the parents so that they can be good carers for their children." But, in this case, it seems as though the "first duty", "to provide help and support to the parents," was summarily and unjustly dispensed with.


Instead, there appears to be a chilling focus on the religious upbringing of the Bodnariu's children, as, perhaps, "an insurmountable problem."


The very notion, that the state should intervene in such a draconian and disproportionate manner, to essentially destroy a family, based on the religious upbringing of their children, is frightening. This is a form of religious persecution which should be officially which requires an official reaction and sanctions if necessary.


Finally, we call on the Bodnariu children to be reunited with their parents immediately.